Softver za arbitražno klađenje pretražuje kvote desetina priređivača i javlja kada zbir recipročnih vrednosti padne ispod jedan. Takvi servisi se uglavnom plaćaju mesečno, a mnoge prilike koje prijave odnose se na strane kladionice bez dozvole u Srbiji, na kojima se ne može legalno igrati. Kod domaćih licenciranih priređivača prilika je malo i kratko traju. Pre plaćanja pretplate vredi izračunati koliko arbitraža mesečno treba da prođe samo da se pokrije njena cena.
Arbitražno klađenje nije zabranjeno, jer nijedan srpski propis igraču ne brani ulaganje kod više licenciranih priređivača. Ali pravila kladionica, zapisana u opštim uslovima, daju im pravo da ograniče uloge, ponište opklade uložene po očigledno pogrešnoj kvoti ili zatvore nalog. Najčešće se poništava upravo opklada na grešku u kvoti, a takva greška je i čest izvor arbitraže. Igraču tada ostaje jedna strana opklade i rizik od kog je bežao.
Iskustva igrača sa arbitražom su slična: prvih nekoliko nedelja mali, redovni dobici, a zatim ograničenje naloga zbog arbitraže, prvo na male uloge, a zatim na svega nekoliko dinara po tiketu. Obrazac se prepoznaje lako: igrač bira samo kvote koje odskaču od tržišta, uplaćuje čudne iznose i ništa drugo ne igra. Sa ograničenim nalozima zarada prestaje, a deo novca ostaje razbacan po nalozima. Uz to se kvota ponekad promeni između dve uplate, pa arbitraža postane obična opklada.